V. gimnazija "Vladimir Nazor" Split

Utjecaj prekomjernog korištenja mobitela na naš društveni život

Je li doista ljepše i bolje kad:

• tipkamo dok razgovaramo,
• svoje privatne trenutke dijelimo sa desecima i stotinama ljudi umjesto s najbližima,
• umjesto u prijatelja, gledamo u njegovo ime na ekranu,
• umjesto prisnosti i topline jedan drugome dajemo "like",
• lajkove prebrojavamo, sa strepnjom stalno pogledavamo i nadamo se da se od zadnje naše provjere povećao njihov broj jer smo uvjereni da se, ako ih je premalo (koliko je premalo?), trebamo smatrati manje vrijednima?!

Razgovor s drugima je važan za razvoj empatije, samopouzdanja, slike o sebi, ali i za razvoj emocionalne inteligencije odnosno nekih vještina koje su njen sastavni dio.

Izbjegavajući stvarne kontakte uskraćujemo si mogućnost prepoznavanja i razumijevanja emocija druge osobe te imamo sve manje iskustva u održavanju međuljudskih odnosa. Općenito, različite socijalne situacije za nas postaju opasne, u njima se osjećamo nelagodno i – spuštamo pogled. "Spas" donosi mobitel pa možemo izgledati zaposleno i važno. Zvuči poznato?

U novije vrijeme, na engleskom govornom području, za mlade osobe koje pretjerano koriste mobitele i slične uređaje počeo se koristiti termin screenager (umjesto teenager).

Na što još utječe prekomjerno korištenje mobitela?

Koristite li mobitel i prije spavanja, vjerojatno zaspete kasnije nego što ste planirali i nego što vašem tijelu treba. Na vaš san loše utječe i samo svjetlo koje mobitel isijava, ali i činjenica da većina odluči poslati samo još jednu poruku ili pogledati samo još jedan kratki video pa u nekom trenutku shvate da je prošlo "samo" nekoliko sati od te odluke!

Koje su posljedice? Ako ste spavali prekratko, budite se nenaspavani i umorni te se takvi suočavate s danom koji je pred vama. Velika je vjerojatnost da ćete imati poteškoća u pamćenju i koncentraciji. Možda ćete biti lošijeg raspoloženja i razdražljivi. Ako se to dogodi, nemojte se čuditi jer niste zadovoljili jednu od primarnih ljudskih potreba, a to je potreba za snom.

Stoji li vam mobitel u sobi dok učite, vjerojatno češće prekidate učenje nego što bi to bio slučaj da nemate pored sebe nešto čemu je tako teško odoljeti. I oni koji su na početku bili motivirani za učenje pokleknu, a kamoli ostali. Neki su toga već postali svjesni jer se događa da mladi, tražeći uzroke svog loš(ij)eg uspjeha u školi, sami zaključuju i nerado priznaju: "Možda mi je to ipak zbog mobitela...".

Povucimo jednu paralelu - kad nam netko ukaže na poštapalicu u govoru koju često koristimo, pri sljedećem izgovaranju je budemo svjesni pa ćemo je, ako nam je stalo, s vremenom koristiti sve manje.

Društvene mreže su trebale služiti ljudima. Bila je to odlična zamisao dok nešto nije krenulo naopako pa se uloge Sluge i Gospodara zamijenile. Društvene mreže su postale sve samo ne to.

Hoćemo li se pomiriti s tim i reći kako su nove generacije jednostavno takve ili ćemo pokušati nešto učiniti?

Nedavno se glumac, pisac i redatelj Elvis Bošnjak u jednom intervjuu  pitao, parafrazirano, hoćemo li mlade hraniti samo hrenovkama i keksima zato što oni to traže ili ćemo im ipak pokušati ugurati malo zelja u usta jer brinemo o njihovom tjelesnom zdravlju? Pitanje je, treba li uopće reći, retoričko.

Nakon ovih istina slijede izazovi:

• možemo li smanjiti broj i kvalitetu virtualnih kontakata u korist stvarnih?
• možemo li postići da mobiteli služe nama, a ne mi njima?

Možda se već večeras bolje naspavate, a već sutra osjetite dobrobit od toga?

Psiholog:

Željka Friganović Jerončić, prof.