Karakteristika anoreksije je odbijanje osobe da održi minimalnu normalnu tjelesnu težinu, a karakteristika bulimije je ponavljanje epizoda prejedanja nakon kojih slijede neodgovarajuća ponašanja, kao što su: samoinducirano povraćanje (osoba sama kod sebe izazove povraćanje guranjem prstiju u grlo ili sl.), zloporaba laksativa, diuretika i drugih lijekova, post ili prekomjerno gimnasticiranje. Zajedničko anoreksiji i bulimiji je poremećaj u percepciji (doživljaju) oblika vlastitog tijela i težine

Anoreksija nervoza

Glavna obilježja su:    

Djevojkama koje već imaju menstruaciju, a obole od anoreksije, menstruacija izostaje.

Gubitak težine obično je uzrokovan smanjenjem ukupnog unosa hrane u organizam. Na početku znaju izbacivati iz prehrane ono što smatraju visokokaloričnom hranom, a najčešće završavaju sa rigoroznim dijetama koje često uključuju konzumiranje samo nekoliko namirnica.

Često se zabrinutost zbog dobivanja na težini povećava, iako je stvarna težina u padu.
Neke se smatraju općenito predebelima, a druge se osobe smatraju mršavima, ali neke dijelove svoga tijela doživljavaju predebelima. Kao rezultat toga skloni su prekomjernom vaganju, ponavljanom mjerenju vlastitih dijelova tijela te neprekidnom gledanju u ogledalo radi provjere.

Gubitak težine anoreksične osobe doživljavaju kao impresivno postignuće i znak izuzetne samodiscipline, dok se dobitak težine doživljava kao neprihvatljivi gubitak samokontrole.

Osobe najčešće nemaju uvid u problem ili ga uvelike negiraju.

Mnoge anoreksične osobe pokazuju depresivne simptome (depresivno raspoloženje, povlačenje od društva, razdražljivost, nesanica). Često su pretjerano zaokupljene mislima o hrani. Ponekad su zabrinute oko jedenja na javnim mjestima.

Anoreksija je češća u zemljama u kojima, posebno za žene, biti atraktivan znači biti vitak, a rijetko počinje prije puberteta.

U više od 90% slučajeva poremećaj se javlja kod žena.


Bulimija nervoza

Najznačajnije je obilježje bulimije prejedanje s neodgovarajućim metodama preveniranja porasta težine.Za postavljanje dijagnoze, prejedanje i ovakvo popratno ponašanje moraju biti prisutni, u prosjeku, dvaput tjedno u vremenu od tri mjeseca.

Prejedanje se definira kao jedenje količine hrane značajno veće od one koju bi većina ljudi pojela u sličnim okolnostima (nije svejedno radi li se o normalnom ili slavljeničkom obroku) i to u razdobljima obično kraćim od 2 sata. Kontinuirano uzimanje malih količina hrane tijekom dana ne smatra se prejedanjem.

Vrsta hrane koja se konzumira tijekom prejedanja varira, ali obično uključuje slastice i visokokaloričnu hranu.
Osobe s bulimijom su tipično postiđene  zbog svog problema s uzimanjem hrane i pokušavaju sakriti svoje simptome. Prejedanje se odvija u tajnosti koliko god je to moguće. Epizoda se može, ali ne mora, planirati unaprijed i obično je (ali ne uvijek) karakterizirana brzom konzumacijom. Prejedanje je tipično pokrenuto stresom u međuljudskim odnosima ili jakom gladi kao posljedicom dijete. Često iza njega slijedi ponižavajuća samokritika i depresivno raspoloženje.

Mnoge osobe s bulimijom koriste različite metode kojima pokušavaju kompenzirati prejedanje. Najčešća metoda je izazivanje povraćanja poslije epizode prejedanja; koristi je 80 - 90% osoba s bulimijom koje se nalaze na kliničkom liječenju. Povraćanje izazivaju upotrebom prstiju ili instrumenata za stimulaciju refleksa povraćanja. Neposredni učinci povraćanja su ublažavanje fizikalnih smetnji i smanjenje straha od povećanja težine. Metode koje se rjeđe koriste su zlorabljenje laksativa i diuretika, post ili prekomjerno tjelesno vježbanje.

Osobe s bulimijom mogu jako sličiti na one s anoreksijom u svom strahu od povećanja težine, u želji za gubitkom težine i u razini nezadovoljstva svojim tijelom.
Kod osoba s bulimijom često je nisko samopoštovanje, smetnje raspoloženja te strah od socijalnih situacija. Zloporaba i ovisnost o alkoholu i stimulansima javlja se kod gotovo trećine osoba s bulimijom.

Ponavljano povraćanje može uzrokovati trajan gubitak zubne cakline, posebno unutarnje površine prednjih zubi. Zubi mogu postati izlomljeni.
Rijetke, ali potencijalno fatalne komplikacije su napuknuća jednjaka, oštećenje želuca, srčana aritmija.

Najmanje 90% osoba s bulimijom su žene.

Bulimija obično počinje u kasnoj adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi. Prejedanje često počinje tijekom ili poslije epizode dijete. Ponašanje sa smetnjama hranjenja traje najmanje nekoliko godina.
Od opasne bolest anoreksija  i u Hrvatskoj boluje čak 20.000 mladih osoba.
 

Prosječna dob početka anoreksije je 17 godina. Početak bolesti je često povezan sa stresnim životnim događajem, kao što je odlazak na studij ili nešto drugo.
Od osoba primljenih u bolnice smrtnost je preko 10%.
 

Pripremila: Željka Friganović Jerončić, prof.

Izvor: DSM-IV, Naklada Slap, Jastrebarsko, 1996.